Muzeji kao mjesta solidarnosti

Zbirka kao glagol naslov je međunarodne konferencije koja se, prošloga tjedna, održala u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti sa svrhom poticanja rasprave o tome kako predstaviti muzejske zbirke uz pitanje kakav bi postav suvremene umjetnosti, u današnjem kontekstu, bio najrelevantniji. Konferencija je dio većeg projekta koji je započeo u proljeće ove godine, kada je u MSU-u otvorena izložba Tužne pjesme rata, prva u nizu pod zajedničkim naslovom Zbirka kao glagol, postavljena u prostor koji je tri godine prije toga zjapio prazan, sve otkako je uklonjen prvi stalni postav u novoj zgradi te je bilo nužno i žurno javnosti pokazati barem dio jedinstvene zbirke koja ima međunarodnu reputaciju te sadrži ključne umjetnike i umjetničke grupe iz postjugoslavenskoga prostora, ali i šire.

Zagrebački MSU ugostio je više međunarodnih stručnjaka za problematiku prezentiranja muzejskih zbirki

Otvaranje spomenute izložbe u ožujku bila je i prilika da se preispita uloga muzeja u vremenu određenu migrantskom i ekološkom krizom, pandemijom, zemljotresima u Hrvatskoj, ratom u Europi i svime što slijedi. ,,Rekli smo da suvremeni muzej mora biti i mjesto solidarnosti i brige za drugoga, stalno težiti općem dobru, artikulirati i jačati društvene vrijednosti zasnovane na iskustvu zajednice. Da bi muzej ispunio takvu misiju, valja mu zadobiti povjerenje zajednice – surađivati s ljudima različitih profesija i društvenog statusa, jer s njima sve više dijeli zadaće koje se tradicionalno povjeravaju samo stručnjacima“, napominju u MSU-u. Konferencija je bila podijeljena u tri panel-diskusije na engleskom jeziku – Poroznost kuriranja, Muzej solidarnosti te Propitivanje koncepta stalnog postava, a svaka je završila razgovorom koje su vodile Vesna Meštrić i Ana Škegro te je konferenciju bilo moguće pratiti i online. Na samu pojavu stalne zbirke u muzejskim kontekstima, na transformacije muzeja tijekom desetljeća, ali i na razvoj i sadašnju situaciju u MSU-u osvrnula se, otvarajući treći panel, i ravnateljica Zdenka Badovinac.

,,Ne smijemo zanemarivati sve glasniji zahtjev za novim isključivanjima, a govoreći o tome na umu, prije svega, imam kulturu otkazivanja. Dok su muzeji suvremene umjetnosti u velikoj mjeri posvećeni umjetniku kao individui i njegovim relativno autonomnim estetskim konceptima, čini se da sve više postaju dijelom kolektivnog habitusa. Zbirka postoji samo dok se njome koristi te ovdje nije ključno pitanje koliko bismo često trebali mijenjati pojedina umjetnička djela. Ono što je ključno jest – što radimo s njima? Kako ih koristiti ne da bismo eliminirali njihovu postojanost, već status quo društva u kojem smo zapeli“, priupitala je, između ostalog, ravnateljica. Prva, već spomenuta izložba unutar projekta Zbirka kao glagol, potaknuta je ratom u Ukrajini, druga je izložba, nazvana Drugarstvo, odgovor na akutnu odsutnost solidarnosti u suvremenom društvu, dok treća izložba, Budućnost, koja se planira za 2023, kani tematizirati, tvrde iz MSU-a, kako napredovati uz pomoć umjetnosti koja sadrži različite koncepte budućnosti.
Sama je konferencija postavila pitanje kako predstaviti djela iz zbirki da bi se stvorio narativ koji bi povezao društvena iskustva prošlih vremena s aktualnim potrebama današnjeg društva osvrćući se, dakako, na spomenuta događanja koja rapidno i drastično mijenjanju našu svakodnevicu. Sva ta pitanja bila su suprotstavljena dominantnom konceptu stalnog postava zbirki koji podrazumijeva postojanje kanona razvoja umjetnosti, a svaki kanon sebe, dakako, predstavlja kao univerzalnog, trajnog, onoga koji vrijedi za sva mjesta i svako vrijeme. Riječ glagol, s druge strane, podrazumijeva nositelja radnje, pojedinca, kolektiv ili zajednicu te tako isključuje svođenje na univerzalno. Time se sugerira da izložbe iz zbirki moraju biti porozne, odnosno omogućiti prostor za živo, partikularno društveno iskustvo, što znači da nisu trajne, nego su nužno promjenjive prirode. Na konferenciji su sudjelovali ravnatelji muzeja i kustosi iz susjednih zemalja, ali i šireg međunarodnog prostora – od ravnatelja Van Abbemuseuma iz Eindhovena Charlesa Eschea, ravnateljice Muzeja suvremene umjetnosti iz Skopja Mire Gaćina, kustosice njujorškog Museum of Modern Art Ane Janevski, muzejske savjetnice ljubljanske Moderne galerije plus Muzeja sodobne umetnosti Metelkova, kustosice iz varšavskog Muzeum Sztuki Nowoczesnej Agnieszke Tarasiuk, zamjenice ravnatelja i umjetničke ravnateljice madridskog Museo Reina Sofia Mabel Tapia pa do kustosice iz Centra savremene umjetnosti Crne Gore Natalije Vujošević. U ime MSU-a govorile su, osim ravnateljice, i kustosica Renata Filčić, više kustosice Jasna Jakšić i Leila Topić, dok su domaće snage predstavile još i Dunja Kučinac i Ana Kutleša (BLOK) predavanjem Muzej susjedstva Trešnjevka – izgradnja odozdo.

U sljedećoj će se godini, osim spomenute, treće tematske izložbe, projekt nastaviti i nizom manjih izložbi i intervencija koje će, za razliku od prve tri tematski osmišljene, aktualizirati pitanje subjekta zbirke kao glagola. ,,Pozvali smo umjetnike, kustose, aktiviste, razne organizacije i susjede, koje smo nazvali okidačima kako bismo naglasili kraj jedne ere kao uvjet za novu, ali i dalje uključujući prijašnje iskustvo“, tvrde iz MSU-a svjesni promjena povijesne paradigme muzeja kao čuvaonice umjetnina u instituciju koja aktivno gradi svoj društveno-politički kontekst.